… I dok se oprobavaju u raznim položajima, a posebno u onim njima interesantnim koji liče na nešto konkretno, na pojave, biljke, životinje, predmete − deca ne samo da se razgibavaju, bivaju fleksibilnija i grade bolji odnos prema svom telu, nego uče i mnogo više. Uče kako da se opuste kad su pod pritiskom, kako da dođu do novih veština i steknu samopouzdanje i sposobnost samoprihvatanja, a sve to je najlepše kad stiže kroz zabavu. Igrajući se, deca uključuju svoju maštu dok zauzimaju položaje. Joga uči, a ova knjiga predlaže deci kako da se, koliko je to moguće, uhvate u koštac sa životnim izazovima koji se postavljaju pred svako dete. Naravno, bez ikakvih „recepata“.
U našem društvu deca uče mnogo toga, ali čini mi se malo o sebi samima, o samoprihvatanju, o samopouzdanju, kako da se osećaju povezana sa sobom i svojim zdravljem, da budu uravnotežena i puna života, da prihvataju sebe takvu kakva jesu, da uče o svojim granicama. Joga uopšte, ali i ova knjiga, otvara prostor da se deci pruži mogućnost da se što bolje povežu sa sobom, svojim telom, svojim osećanjima i mislima, ali i sa svetom oko sebe. A koliko su ovi odnosi važni za buduće izazove i uspehe nije potrebno posebno naglašavati.
Stoga je ova knjiga prvenstveno priča za decu; ona teži da ih usmeri da bolje upoznaju sebe, da otkrivaju i koriste sopstvene mogućnosti, da razvijaju istinski human odnos prema ljudima i prirodi čiji su deo. Ona nije pravi priručnik joge: u njoj nema teorije niti velikih objašnjenja, a izbor položaja i tehnika disanja sveden je na one najzanimljivije. Knjiga je utoliko priručnik što, korak po korak, kroz neke od osnovnih tehnika, predstavlja početak i inspiraciju da zajedno sa decom dalje zaronite u jogu i učenje o sebi a uz to i da se igrate i uživate…
(Odlomak/iz uvoda, Priča o jogi za decu, autorka: Helena Rill, ilustratorka: Asja Vasiljev)
